Nekoliko recenica o astrologiji... Astrologija je stara tradicija, koja kaže - "karakter i sudbina coveka, zavise od polozaja zvezda u trenutku rođenja". Međutim, astrologija dozvoljava praktične i smislene promene svakog od nas ili svakog pojedinca u cilju poboljšanja kvaliteta zivota. Ona podržava postojanje slobodne volje i odbacuje sujeverje i fatalizam, jer naše ideje, misli i konačno ponašanje, predstavljaju ključ za nas same. Drugačije rečeno, mi imamo mogućnost izbora i sopstvenog kreiranja života. Ono što astrologija perfektno omogućava, to je objektivno prepoznavanje karaktera, talenata, potencijala, kao i emotivno i duhovno sazrevanje. Horoskop preko simbola i elemenata koje sadrži (kuce, znaci, planete i aspekti), omogućava pogled u dušu, emocije i misli, što je uvid u ono da bi se prilagodili, jer samo mudar izbor i samospoznaja, dozvoljavaju značajnije promene. Naše promene trebaju uvek imati cilj, a to je "biti zadovoljan sa sobom". Astrologiju možemo slobodno svrstati u racionalnu disciplinu, jer se ona temelji na memoriji, posmatranju i zaključivanju i ona je objektivan uvid u karakter i sudbinu coveka.
Horoskop je kao ogledalo koje odražava naše telo i dušu, tako da nam dopušta sagledavanje sebe iz objektivnog ugla. Tek kada smo sposobni objektivno sagledati sebe, možemo postati i zreliji, ne samo intelektualno, već i emotivno. Astrologija nije za nekoga ko je sujeveran. Ona je dobar putokaz u životu, gde se može raditi sa ljudskom voljom, jer za razliku od životinja, koje se ponašaju isključivo, ljudsko biće poseduje mogućnost izbora.
Ljudsko biće je mešavina instikata i izbora i ne sme da deluje po principu - "cilj opravdava sredstvo", jer moramo uvek uzeti u obzir osećanja drugih ljudi. Astrologija pruža mogućnost za emocionalne i mentalne promene.
Faktori kao što su kultura, religija, obrazovanje i pol, takođe utiču na ponašanje pojedinca i na njegove životne izbore. Ovaj uvod ću završiti sledećim citatom:
"...naše društvo mora shvatiti da postoji veća mudrost, koja čeka naše strpljivo istraživanje; da je čovek duhovno, baš kao i biohemijsko, psihološko, političko, društveno, pravno i ekonomsko biće. Otvoriti se duhovnoj uzvišenosti, znači da prevladavajuće dogme naučnog materijalizma i filozofskog očaja nisu jedine tačke gledišta vredne pažnje naučnika; da verovanje u istinitost duha i postojanje duše ne proglašava krivim za intelektualnu inferiornost i naučnu zaostalost...da znanje treba sazreti u mudrosti." |